Sažetak
UVOD: Osteoporoza je najčešće metaboličko oboljenje koštanog tkiva, koja se karakteriše poremećenom čvrstinom kosti. Prevalenca osteoporoze raste sa starenjem, to je bolest srednje i starije životne dobi. Žene u Evropi češće oboljevaju nego muškarci. U Evropi, Japanu i Sjedinjenim Američkim Državama osteoporoza pogađa više od 75 miliona ljudi. Uzrokom je više od 2,3 miliona fraktura godišnje u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. U Sjedinjenim Američkim Državama svaka druga žena i svaki peti muškarac stariji od 50 godina dožive osteoporotsku frakturu. U BiH očekivani broj pacijenata sa osteoporozom je oko 162 000. Među brojnim faktorima koji mogu imati ulogu u nastanku osteoporoze posebno se izdvajaju starija životna dob, menopauza i različiti faktori stila života kao što su: pušenje, alkohol, smanjena fizička aktivnost,niska tjelesna masa(gojaznost) nizak stepen izlaganja sunčevoj svjetlosti i nedovoljan unos kalcijuma.
MATERIJALI I METODE: Istraživanje je deskriptivna, presječna studija. Na početku istraživanja sve ispitanice su detaljno upoznate sa planom i procedurom istraživanja nakon čega su dale pismenu saglasnost o dobrovoljnom učešću u studiji. U ovom istraživanju je učestvovalo 100 pacijenata Klinike za nuklearnu medicinu UKCS-a ženskog pola koje se nalaze u periodu menopauze, koje su uradile denzitometrijsko mjerenje gustine kostiju i javili se na daljnji tretman u kabinet za osteoporozu Klinike za nuklearnu medicinu UKCS-a. U našem istraživanju je korišten epidemiološki metod istraživanja pomoću anketnog upitnika pripremljenog od strane Klinike za nuklearnu medicinu UKCS-a i nalaza dvoenergetske absorpciometrije X – zracima (DEXA).
REZULTATI: U studiju je bilo uključeno ukupno 100 žena u postmenopauzi. Prosječna dob ispitanica uključenih u studiju je iznosila 58,6±8,7 g. Izmjerenim vrijednostima mineralne gustine kosti i vrijednosti T-skora, utvrdili smo da je 61% žena u postmenopauzi imalo osteoporozu, dok je 39% žena uključenih u studiju imalo očuvanu koštanu masu. Ispitujući stepen tjelesne uhranjenosti,utvrđeno je da su pacijentice sa osteoporozom imale značajno niže vrijednosti indeksa tjelesne mase u odnosu na pacijentice sa očuvanom koštanom masom. U grupi sa osteoporozom 63,9% ispitanica je izjavilo da puše, dok je 36,1% ispitanica iz kontrolne grupe izjavilo da svakodnevno puši. Ispitanice iz kontrolne i osteoporoza grupe imale su nizak prosječni dnevni unos mlijeka. U osteoporoza grupi 78,7% ispitanica je izjavilo da jedina tjelesna aktivnost koju obavlja je šetnja, dok je taj procenat u kontrolnoj grupi iznosio 86,8%. U studiji nije utvrđena statistički značajna razlika u zastupljenosti pozitivne porodične anamneze u grupi ispitanica sa osteoporozom (78,7%) u odnosu na kontrolnu grupu ispitanica (82,1%). U osteoporoza grupi prosječna dužina trajanja postmenopauzalnog perioda je iznosila 13,7±9,8 godina, dok je u kontrolnoj grupi prosječna dužina trajanja postmenopauzalnog perioda bila statistički značajno niža i iznosila je 9,4 ±7,5 godina.
ZAKLJUČAK: Signifikantno najznačajniji promjenjivi riziko faktor za nastanak osteoporoze jeste pušenje, potom nedovoljno bavljenje tjelesnom aktivnosti i nepravilan režim ishrane. Dužina trajanja postmenopauzalnog perioda ne utiče na nastanak osteoporoze, dok dužina trajanja fertiliteta ima značajan uticaj na sprečavanje nastanka osteoporoze. Kako bi se prevenirao nastanak osteoporoze potrebno je izraditi nove strategije za promotivno preventivne aktivnosti koje se odnose na sprečavanje rizika za nastanak osteoporoze (uspostaviti dobru komunikaciju između pacijenta i terapeuta čime se znatno može uticati na korekciju promjenjivih riziko faktora za nastanak osteoporoze). Nastavi čitati Učestalost riziko faktora za nastanak osteoporoze žena u postmenopauzalnoj dobi