SAŽETAK
Sigurnost pacijenta u operacionoj sali,kao i cijeli njegov boravak u zdravstvenoj ustanovi, mora biti jedan od najvažnijih,a u širem smislu i najvažniji zadatak anestetičara.
Primum non nocere!Najprije ne naškoditi-stara je latinska izreka koja bi trebala uvijek biti na umu medicinskom osoblju,pa tako i anestetičaru.
Kako je to pravilo važilo u dalekoj prošlosti, tako je i u savremenoj medicini neophodno posvetiti punu pažnju pacijentu kao kompletnoj ličnosti i svesti na minimum sve moguće rizike koji bi dodatno,osim osnovne bolesti ili stanja,mogli ugroziti zdravlje, pa i život pacijenta.
Ovu tvrdnju osnažuje činjenica da je SZO/WHO 2009.g. ustanovila devet ciljeva za bezbijednost pacijenta. Rizik po pacijenta u operacionoj sali, ukoliko nisu ispoštovani protokoli,praktično predstavlja kompletno okruženje, što podrazumijeva sam operacioni trakt u smislu postojanja uslova za aseptičan rad(“čisto“ okruženje), ispravna aparatura i oprema, adekvatan i upotrebljiv materijal za rad, te najvažniji faktor-medicinsko osoblje, u našem slučaju-anestetičar.
Ukoliko imamo dobro obrazovanog, educiranog i odgovornog anestetičara u operacionoj sali, on će se potruditi da čitavo okruženje podredi sigurnosti pacijenta, a mogućnost incidenta ili pogreške u svome radu svede na najmanju moguću mjeru.
Neophodni su određeni postupci i radnje koji doprinose sigurnosti a mogu se podijeliti u tri faze: preoperativna faza, operativna faza i postoperativna faza.
Timski rad neophodan je preduslov za uspjeh operativnog tretmana,ali su odgovornosti medicinskog osoblja podijeljene i individualne-svako je odgovoran za svoj dio posla,kako moralno tako i pravno.
Postojanje protokola za sigurnost pacijenta u opreacionoj sali predstavlja sredstvo zaštite i pacijenta, ali i anestetičara. Da li ih imamo?
Ključne riječi: sigurnost pacijenta, edukacija, sigurno okruženje, protokoli, odgovornost.
Nastavi čitati Sigurnost pacijenta u operacionoj sali iz perspektive anestetičara