Kategorija: Izdanja

Intrahospitalne infekcije

UVOD

Sve infekcije koje su stečene u bolničkoj sredini, nakon 48 sati hospitalizacije ili ambulantnog liječenja nazivaju se bolničkim, hospitalnim ili nazokomijalnim infekcijama.

Bolničkim se infekcijama smatraju i infekcije stečene pri ambulantno učinjenim dijagnostičkim i terapijskim zahvatima i u izvanbolničkim zdravstvenim ustanovama, kao što su npr. infekcije mokraćnih putova nakon kateterizacije i infekcije ambulantno obrađenih kirurških rana. No, infekcije nastale u bolnici mogu se klinički očitovati i dugo nakon otpusta iz bolnice. Danas se bolničkim infekcijama smatraju i infekcije medicinskog osoblja koje su stečene u procesu njege i liječenja bolesnika.

Učestalost i tipovi intrahospitalnih infekcija nesumnjivo ovise od mnogih faktora: profila bolnice, imunološkog stanja oboljelih, bolničke higijene, obučenosti osoblja, usvojene ili neusvojene doktrine primjene antibiotika u preventivne i kurativne svrhe, itd. Njihova pojava komplicira tok i ishod osnovnog oboljenja, produžava vrijeme liječenja i znatno povećava materijalne troškove. Nastavi čitati Intrahospitalne infekcije

Transport vitalno ugroženog bolesnika

Pratnja bolesnika  je jedna od najtežih zadaća u radu medicinskog osoblja. Svaka pratnja ima svoje specifičnosti i problematiku a značajno ovise o internim pravilima zdravstvene ustanove kao i lokalnim specifičnostima npr. dužini transporta. Unatoč mnogobrojnim razlikama te različitim pristupima problemu premještaja i pratnje bolesnika između bolnica jedna činjenica im je zajednička. Naime gotovo u svim bolnicama pratnju kritičnih i vitalno ugroženih bolesnika obavlja anesteziološki tim koji čine anesteziolog i anesteziološki tehničar. Činjenica je kako je anesteziološki tim najkompetentniji za osiguranje i održavanje vitalnih funkcija bolesnika. Transport vitalno ugroženih bolesnika je značajna procedura tijekom koje je bolesnik izložen nastanku i razvoju ozbiljnih i po život opasnih komplikacija. Vitalno ugroženim bolesnikom smatra se svaki bolesnik kod kojeg postoji sumnja da bi se mogli razviti ili su se već razvili kardiovaskularna i / ili respiratorna disfunkcija koja im ugrožava život i zahtjeva primjenu intenzivnih mjera potpore vitalnih funkcija. Transport može biti unutarbolnički  i  međubolnički.  Transportu vitalno ugroženih bolesnika pridaje se posebna pažnja jer je premještaj bolesnika dokazano prepoznat kao čimbenik dodatnog rizika koji doprinosi lošijem ishodu liječenja.

Nastavi čitati Transport vitalno ugroženog bolesnika

Uloga medicinske sestre/tehničara u jedinici intenzivnog liječenja

UVOD

Stacionarni dio Odjela  za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje SKB Mostar se nalazi na preko 1000 m² novoizgrađenog, moderno projektiranog prostora koji je opremljen najsuvremenijim uređajima za strojnu potporu disanjem i monitoring bolesnika te pontinim sustavom instalacija s plinovima te negativnom sukcijom..  U sklopu Odjela se nalazi: Opća jedinica intenzivnog liječenja podijeljena u dvije prostorije (obje sobe po 151 m²), dvije izolacijske sobe (ukupno 73 m²), Kardiokirurška jedinica intenzivnog liječenja (110 m²), liječničke prostorije (116 m²), sobe za dežurne liječnike i soba za sastanke (ukupno 70 m²) te dodatni propusnici.. Ukupno se u obje jedinice intenzivnog liječenja nalazi 16 kreveta što znači da površina koja pripada jednom krevetu bez spremišta iznosi 25 m² što čini pretpostavku za kvalitetan proces, a u konačnici i za povoljniji ishod liječenja. Nastavi čitati Uloga medicinske sestre/tehničara u jedinici intenzivnog liječenja

Terapija boli – djelokrug rada medicinske sestre pri kontinuiranoj analgeziji kroz epiduralni kateter

SAŽETAK

Poslijeoperacijska bol predstavlja veliki medicinski, gospodarski i socijalni problem. Neliječenu bol smatramo značajnim čimbenikom povećanog morbiditeta a što ima za posljedicu produljeni boravak u bolnici i povećane troškove liječenja. Bol možemo liječiti  farmakološkim, nefarmakološkim, fizikalnim, kirurškim i psihološkim metodama. Jedna od tih metoda je i epiduralna analgezija, a izvodi se tako da se u epiduralni prostor postavi kateter kroz koji se apliciraju analgetici ( 48-72 sata ). Radi se najčešće o kirurškim, urološkim i ortopedskim operiranim bolesnicima,  kao i kod rodilja. Uz indikacije za postavljanje epiduralnog katetera imamo također i kontraindikacije na koje moramo obratiti pažnju.

Zadatak anesteziološke sestre/tehničara je edukacija i priprema, bolesnika, prostorije, ležaja, lijekova, setova i dezinficijensa. Kateter postavlja anesteziolog uz asistenciju anesteziološke sestre/tehničara, te se kroz njega aplicira kontinuirana analgezija putem  PCA pumpe ili putem perfuzora u JIL-u, a na odjelu u bolusu svaka 4-6 sati, ovisno o VAS skali. U protokolu zdravstvene njege potrebna je česta kontrola analgezije, nuspojava znakova i simptoma, kao i tehničkih komplikacija kao što je pomak katetera ili kvar pumpe.Kontrolu boli vrši pomoću VAS skale svaki sat u prva 24 sata, a kasnije svaka 2-4 sata, te o tome izvješćuje anesteziologa. Zadatak medicinske sestre/tehničara je vođenje sestrinske dokumentacije.

ZAKLJUČAK: Med.sestre/tehničari su uvijek prvi do bolesnika i a taj način uočavaju moguće nuspojave.Brinu se i o pravilnom položaju katetera, o bolusima, pumpama i o kontinuitetu analgetika.Treba naglasiti da je za kvalitetnu epiduralnu analgeziju potrebna kvalitetna i trajna edukacija med.sestara/tehničara da prepoznaju problem i stručno rukuju medicinskom opremom.

Ključne riječi: bol, metode liječenje boli, epiduralna analgezija, epiduralni prostor, priprema i edukacija bolesnika, tehnika lociranja bola, VAS skala Nastavi čitati Terapija boli – djelokrug rada medicinske sestre pri kontinuiranoj analgeziji kroz epiduralni kateter