Kategorija: Izdanja

Specifičnosti u dječijoj anesteziji

SAŽETAK

Dječija anestezija se razlikuje od anestezije odraslih jer  svaki uzrast od novorođenčeta do adolescenta je povezan različitom anatomijom, fiziologijom i patafiziologijom različitih stanja. Pedijatrijski pacijenti se mogu podijeliti u četri grupe na osnovu uzrasta: novorođenče    po rođenju   do prvih 24 sata, novorođenče  od 1-30 dana uzrasta, odojče od 1 mjesec do 12 mjeseci, dijete   od 1 godine do početka puberteta. Pripremu za uvođenje u anesteziju, monitoring djeteta i buđenje obavlja anestetičar. Sama priprema i izvođenje anestezije je specifična kod  ove vrste pacijenata,koji su u procesu brzog rasta,  razvoja i sazrijevanja organskih sistema. Zadaci anestetičara su: kontrola, održavanje, priprema potrebne medicinske opreme, poznavanje i izvođenje kardiopulmonalne reanimacije, kontrola i održavanje aparata za anesteziju. Anestetičar je obavezan da poznaje:  respiratornu funkciju, cirkulaciju, farmakokinetiku, način komuniciranja sa djecom i njihovim pratiocima.

U radu će biti prikazan monitoring anestezije djeteta i specifičnosti vezane za anesteziju u dječijem periodu. U radu će biti dat osvrt na procedure dječije anestezije i ulogu medicinskog tehničara-anestetičara.

Ključne riječi: anestezija, specifičnosti, djeca, anestetičar Nastavi čitati Specifičnosti u dječijoj anesteziji

Procedure endotrahealne intubacije

SAŽETAK

Endotrahealna intubacija je postupak zbrinjavanja disajnog puta gdje plasiramo endotrahealni tubus direktno u traheju. To je krajnja alternativa kad treba hitno uspostaviti prohodnost disajnih puteva pacijenata bez svijesti. Indikacije za endotrahealnu intubaciju su: srčani zastoj (provođenje kardiopulmonalne reanimacije), potreba za zaštitom i osiguranjem dišnog puta nemogućnost odgovarajuće oksigenacije i ventilacije pacijenta, toaleta dišnog puta, primjena lijekova intrapulmonalno, hipoksemija bilo kojeg uzroka, hiperkarbija bilo kojeg uzroka ozljede glave s GCS 9 i manje od 9, anestezija, operativni zahvati.

Medicinski pribor koji je potreban za endotrahealnu intubaciju: laringoskop, endotrahealni tubus različite veličine, uvođač,  lokalni anestetik šprice, Magilova hvataljka, materijal za fiksaciju tubusa, aspirator i sukcioni kateter, stetoskop, kapnometar, rukavice, kiseonik i prateća oprema, oprema za oksigenaciju i ventilaciju prije postupka za intubaciju. Endotrahealna intubacija ne smije da traje duze od 30 sekundi. Ne smije se izvršiti preoksigenacija pacijenta sa visokim protokom kiseonika. Laringoskop se uvodi desnom stranom u usta, pomijera se centralno potiskujuci jezik u lijevo. Podvlači se vrh špatule pod vrh epiglotisa, povlači se laringoskop nagore i naprijed i izloži se larinks. Nakon toga se plasira endotrahealni tubus.

Osim tehnike izvođenja orotrahealne pomoću laringoskopa, postoje i druge: tehnika intubacije na slijepo, digitalna orotrahealna intubacija, retrogradna intubacija, intubacija traheje kod traheotomije.

U radu će biti prikazane tehnike plasiranja endotrahealnog tubusa, tehnike kod otežane intubacije, komplikacije i sl.

Ključne riječi: endotrahealna intubacija, indikacije, oprema, plasiranje, kompliklacije Nastavi čitati Procedure endotrahealne intubacije

Fenomen bola i terapija bola

SAŽETAK   

Pojam boli je fenomen koji se spominje u svim kulturama od postanka čovjeka pa sve do danas. Bol je najčešći simptom bolesti koji dovodi većinu bolesnika ljekaru i predstavlja signal nastalog ili prijetećeg organskog ili funkcionalnog oštećenja tkiva.

Svjetska zdravstvena organizacija kaže da bol utiče na ukupni kvalitet života bolesnika, narušavajući: fizičko stanje usljed same bolesti ili postupka liječenja, emotivno stanje usljed stalnog osjećaja boli ili gubitka funkcionalnosti, duševno stanje usljed osjećaja krivice, preispitivanja samog sebe, financijsko stanje zbog nesposobnosti za rad ili troška postupka liječenja. Savremena terapija bola podrazumijeva prilagođavanje za svaku pojedinu vrstu bola obzirom da je paleta lijekova i postupaka velika. Također, važno je imati u vidu i visok stepen različitog reagovanja pacijenata kod iste bolesti i iste metode liječenja  i na osnovu njih izvršiti prilagođavanje za svaki konkretan slučaj. U tom kontekstu rad nastoji predložiti mjere i aktivnosti svih subjekata sistema zdravstvene zaštite prilikom adekvatnog tretiranja boli.

Ključne riječi: bol, terapija boli, fenomen boli, kvalifikacija i kvantifikacija boli Nastavi čitati Fenomen bola i terapija bola

Intrahospitane infekcije u jedinicama intenzivnog liječenja

SAŽETAK

Tokom svoje dugogodišnje karijere diplomiranog medicinskog tehničara susretao sam se sa mnogim pacijentima koji su imali nozokomijalne infekcije tokom svoje hospitalizacije. U ovom radu ćemo prezentirati uobičajene uzročnike intrahospitalnih infekcija kod pacijenata na intenzivnoj njezi, kao i primjere najboljih strategija prevencije širom svijeta. Također će biti prezentirane stope mortaliteta među pacijentima hospitaliziranim na jednicima intenzivne njege u razvijenim u odnosu na zemlje u razvoju. Kao važan segment u radu je obrađen rad na edukaciji medicinskog i nemedicinskog osoblja u prevenciji infekcija i najbolje strategije u smanjenju stope ovih infekcija među pacijentima. Kao zaključak možemo reći da je veoma bitno razgovarati o ovoj temi sa svim pružaocima medicinskih usluga, jer se na taj način može spriječiti nepotrebno produljenje hospitalizacije kao i moguće komplikacije za pacijente.

Ključne riječi: intrahospitalne infekcije, prevencija, edukacija Nastavi čitati Intrahospitane infekcije u jedinicama intenzivnog liječenja