fizikalni tretman

Sažetak

Uvod: Kao bolest moždani udar opisuje se još od vremena Hipokrata. Moždani udar je često oboljenje sa značajnim mortalitetom (treći je uzrok smrtnosti) i teškim posljedicama na fizičkom i psihičkom planu (oko polovine preživjelih bolesnika sa moždanim udarom, a po nekim statistikama i preko toga, ima zaostale neurološke ili psihološke sekvele). Incidenca se u Evropi kreće od 2-4 promila, u nekim zemljama i do 8 promila, a smrtnost od iste se kreće oko 25%.
Cilj istraživanja:
Utvrditi funkcionalnu onesposobljenost kod pacijenata sa cerebrovaskularnim inzultom.
Utvrditi uspiješnost fizikalne terapije kod osoba sa hemiparezom.
Utvrditi strukturu pacijenata po zanimanju, spolu i funkcionalnoj onesposobljenosti.
Metode istraživanja: Uzorak istraživanja je bilo 70 pacijenata kod kojih je dijagnostički utvrđen cerebrovaskularni inzult. Istraživanje je sprovedeno retrospektivno za period od 01.01.2000. god. do 31.12.2006. god. u PZU Centar za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju- „PRAXIS“ Sarajevo. Do istraživačkih podataka došlo se uvidom u ambulantne protokole i historije bolesti.
Rezultati istraživanja: Istraživanje pokazuje da nakon provedenog fizikalnog tretmana teško pokretan uz tuđu pomoć nije bio niko od pacijenata, teško pokretno uz pomoć pomagala je bilo 7 (10,0%) pacijenata, samostalno pokretno bez pomagala je bilo 15 (21,42%) pacijenata, dobar funkcionalni status uz minimalne sekvele je imalo 48 (68,57%) pacijenata, uredan funkcionalni status nije imao niko od pacijenta.
Zaključak: Podatci nakon provedenog istraživanja ukazuju na to da je primjena fizikalnog tretmana kod pacijenata sa oduzetošću ekstremiteta poslije cerebrovaskularnog inzulta pokazala značajnu uspiješnost. Istraživanja su pokazala da se teorija i praksa u večem dijelu poklapaju i da pravilno i pravovremeno proveden fizikalni tretman kao i drugi aspekti rehabilitacije pozitivno utiču na pacijente poslije moždanog udara.

Ključne riječi: fizikalni tretman, rehabilitacija, moždani udar

Nastavi čitati Fizikalni tretman u medicinskoj rehabilitaciji pacijenata nakon moždanog udara

Sažetak

Proces fizikalne terapije u jedinici intenzivnog liječenja ima višestruki značaj, jer se procesom aktivnih i pasivnih vježbi preveniraju brojne komplikacije kod pacijenata na mehaničkoj ventilaciji.
Od posebnog zanačaja je prevencija respiratornih komplikacija kao što su VAP, upala pluća, plućna kondenzacija i sl.
Fizioterapeuti u rehabilitaciji pacijenata na mehaničkoj ventilaciji koristi se: relaksacijom, drenažnim položajem, respiratornim vježbama, vježbama mobilizacije prsnog koša. Najčešće primijenjivana metoda respiratorne terapije je pozicioniranje i posturalna drenaža.
Intervencija pozicioniranja obezbjeđuje:
pasivno dreniranje sekreta disajnih puteva (pod uticajem gravitacije),
poboljšanje krvotoka u gornjim partijama tijela uključujući bolju prokrvljenost CNS-a,
obezbjeđuje bolji protok krvi u plućima, osobito u njihovim gornjim segmentima.
Od ostalih manuelnih tehnika i zahvata u fizikalnoj terapiji respiratornog sistema provodi se vježba potpomaganja disanja i iskašljavanja, a vrši se vanjskim pritiskom na grudni koš, perkusijom – intermitentnim udarcima šaka na grudni koš, vibracijom – intermitentnim pritiscima šaka na zid grudnog koša koji proizvodi vibracije grudnog koša i pluća ispod njega tokom akta ekspirijuma.
U radu će biti prikazane tehnike respiratorne terapije kod bolesnika sa H1N1 influenzom i komplikacijama ARDS, te kratki prikazi slučaja uspješnosti respiratorne terapije kod vitalno ugroženih pacijenata.

Ključne riječi: fizikalni tretman, respiratorna terapija, metode, tehnike, slučajevi

Nastavi čitati Fizikalni tretman u procesu prevencije respiratornih komplikacija kod pacijenata na mehaničkoj ventilaciji