Autor: Ivana Ećimović

Kvalitet života oboljelih od bronhijalne astme

Sažetak

Kvalitet života predstavlja funkcionalni efekat bolesti i posljedične terapije na bolesnika, onako kako to sam bolesnik zapaža. Postoje četiri velike oblasti koje doprinose sveukupnom kvalitetu života ljudi: fizička i radna sposobnost, psihološki status, socijalni kontakt. Bronhijalna astma je hronično inflamatorno oboljenje koje značajno utiče na kvalitet života oboljelih. Manifestuje se otežanim disanjem, pištanjem u prsima, stezanjem u grudima i kašljem jer su disajni putevi suženi, otečeni i upaljeni. HOPB (engl. COPD: Chronic Obstructive Pulmonary Desease) je multikomponentna bolest koja se sastoji od hroničnog bronhitisa i emfizema (objedinjuje dijagnozu hroničnog bronhitisa i emfizema), a da pri tom ne moraju nužno biti prisutna oba stanja.

CILJEVI ISTRAŽIVANJA: utvrditi kvalitet života oboljelih od bronhijalne astme i HOPB-a; utvrditi razliku kvaliteta života oboljelih od bronhijalne astme i HOPB-a, prema polu i životnom dobu. Nulta hipoteza: Ne postoji statistički značajna razlika kvaliteta života pacijenata s bronhijalnom astmom i pacijenata s HOPB.

RADNA HIPOTEZA: Postoji statistički značajna razlika kvaliteta života pacijenata s bronhijalnom astmom i pacijenata s HOPB.

MATERIJAL I METODE: Studija je retrospektivno – prospektivna i kontrolna. Dijagnoza je postavljena standardnim dijagnostičkim metodama u ranijem periodu. Istraživanje je obavljeno u UKC u Sarajevu, u Pulmološkom savjetovalištu klinike za plućne bolesti i TBC „Podhrastovi”. Istraživanje je trajalo 6 mjeseci (01.01.2014. – 01.07.2014.). Testnu grupu čine pacijenti s bronhijalnom astmom, a kontrolnu grupu pacijenti s HOPB-om. Korištena su dva instrumenta istraživanja: Skala zadovoljstva životom i Upitnik sopstvene izrade i izvršen je uvid u bolesničke kartone.

Pri statističkoj obradi podataka korišten je t-test, korišteni su podaci za 2 različita oboljenja i statistički poređeni u apsolutnoj, relativnoj, centralnoj i modalnoj vrijednosti.

Korišten je χ2 test s kojim su utvrđena odstupanja ili dobivene – opažene frekvencije (fo) od teoretskih ili očekivanih frekvencija uz određene hipoteze (ft). Kod ovog testa tražimo postoji li povezanost između dvije varijable i on pokazuje vjerovatnost povezanosti.

DISKUSIJA I ZAKLJUČCI: Utvrđeno je da nema razlike u kvalitetu života oboljelih od bronhijalne astme i HOPB-a jer je P> od 0.05.

Utvrđeno je da nema razlike u kvalitetu života oboljelih od bronhijalne astme i HOPB-a, prema, polu P=0,22 i životnoj dobi P=8,3.

Oboljeli su veoma zadovoljni načinom života i odlično se nose s bolešću, te su dokazali da je potrebno prihvatiti realnost i biti maksimalno istrajan jer je takav vid oboljenja dio života osoba oboljelih od istih.

KLJUČNE RIJEČI: kvalitet života, astma, HOPB Nastavi čitati Kvalitet života oboljelih od bronhijalne astme

Prisustvo depresije kod pacijenata sa multiplom sklerozom procijenjeno Beck-ovom skalom

Sažetak

UVOD: Multipla skleroza (MS) je hronična, autoimuna bolest, nejasne etiologije, klinički nepredvidljivog toka. Depresija je najčešći psihijatrijski poremećaj koji se susreće u bolesnika s multiplom sklerozom sa prevalencom od približno 50%. Imunomodulatorna terapija pokazuje blagotvoran učinak na tok MS, ali pojedini imunomodulatori mogu signifikantno dovesti do veće pojavnosti komorbidno prisutne depresije. Upravo zbog toga je značajno istražiti ovaj odnos, te u terapiji odabrati imunomodulatorni lijek koji će u najmanjoj mjeri dovesti do razvoja depresije.

HIPOTEZA: Depresivni poremećaji su često komorbiditetno prisutni uz MS, značajno češće kod žena i pacijenata na imunomodulatornoj terapiji.

Ciljevi rada: Evaluirati prisustvo depresivnih poremećaja kod pacijenata sa MS, ovisno o spolu i dobu oboljelih, ispitati komorbiditet depresivnog poremećaja ovisno o terapiji: Betaferon® ,Enkorten® naspram kontrolne grupe i utvrditi prisustvo suicidalnih nakana kod oboljelih od MS u odnosu na spol i vrstu terapije.

ISPITANICI I METODE: Ispitivanje je rađeno na Neurološkoj klinici KCUS-a. Ispitivanjem je obuhvaćeno 90 pacijenata sa dijagnozom MS, od toga je 30 ispitanika bilo na terapiji sa Betaferonom®, 30 pacijenata je obrađeno u sklopu kliničke studije rađene na Enkortenu® 2006. godine na KUC u Sarajevu i 30 pacijenata bez imunomodulirajuće terapije. Prilikom uzimanja podataka korišten je Beckov upitnik za ispitivanje prisustva depresije (BDI).

REZULTATI: Na osnovu našeg istraživanja, utvrdili smo da su žene značajno češće oboljevale od MS (2:1) u odnosu na muškarce, ispitanici su bili dominatno srednje životne dobi sa prosjekom starosti od 42,16 godina i SD=8,3 kod Enkortena® i 34,16 godina i SD=12,73 kod Betaferona® i 38,4 i SD= 11,8.

Na osnovu BDI skora imamo da je kod Betaferona® manji ukupni skor (10,83), međutim na osnovu BDI skale imamo da je na Betaferonu® više ispitanika patilo od nekog oblika depresivnog poremećaja, odnosno 19 (63,34%) ispitanika, za razliku od pacijenata na Enkortenu® gdje je bilo njih 13 (43,34%) i 12 (40%) u kontrolnoj grupi sa nekim oblikom depresivnog poremećaja. Treba naglasiti važnu činjenicu da je kod Betaferona® svega 3,33% ispitanika imalo tešku depresiju, za razliku od kontrolne skupine sa 10% i Enkortena® gdje je bilo 6,7% sa teškom depresijom . Kod sve tri grupe ispitanika imamo da su žene (kod Enkortena® 47,37% , kod Betaferona® 65% i u kontrolnoj skupini 37,4% više patile od depresije, nego ispitanici muškog spola.

Kod Enkortena® nije bilo ispitanika sa suicidalnim mislima za razliku od Betaferona® gdje je bilo 2 ispitanika i 4 ispitanika u kontrolnoj grupi, dok je jedan ispitanik imao ozbiljne suicidalne nakane.

ZAKLJUČCI: Naše ispitivanje je pokazalo da žene značajno češće oboljevale od multiple skleroze (2:1) u odnosu na muškarce, te da je depresija značajno prisutnija kod pacijenata sa MS koji su bili na terapiji Betaferonom®, u odnosu na pacijente koji su tretirani sa Enkortenom®. Češća je pojava depresije kod ženskog spola nezavisno od terapije. Rezultati naše studije pokazuju, da se Betaferon® mora koristiti sa oprezom zbog moguće pojave depresije i suicidalnog rizika. Suicidalni rizik je značajno češći kod pacijenata sa MS koji su na imunomodulatornoj terapiji, te je skriniranje depresije, edukacija pacijenata i članova obitelji, kao i provođenje objektivnih testova u domenu rada diplomirane medicinske sestre koja radi u Savjetovalištu za demijelinizirajuća oboljenja.

KLJUČNE RIJEČI: multipla skleroza, depresija, Beckova skala depresivnosti Nastavi čitati Prisustvo depresije kod pacijenata sa multiplom sklerozom procijenjeno Beck-ovom skalom

Dijagnostička efektivnost nuklearno – medicinskih tehnologija kod nodoznih promjena štitne žlijezde

Sažetak

UVOD: Nuklearna medicina kao pouzdana tehnologija nodoziteta štitne žlijezde, dobiva sve značajniju ulogu zahvaljujući novim mogućnostima softvera i hardvera. Nuklearno medicinski metodi su jednostavni, oni su neinvazivni, i najčešće nije potrebno ništa više od intravenskog ubrizgavanja radiofarmaka

CILJEVI ISTRAŽIVANJA: Procijeniti mogućnosti i limite dijagnostičke metode scintigrafije i ciljane punkcije u dijagnostici štitne žlijezde. Procijeniti važnost scintigrafske dijagnostike i ciljane punkcije u procjeni operabilnosti nodoznih promjena štitne žlijezde. Ispitati senzitivnost i specifičnost dijagnostičke procedure (u ovom slučaju scintigrafije), da prepozna maligni/benigni čvor. Odrediti projekcionu i prediktivnu vrijednost.

METODE RADA: Istraživanje je planirano kao desktiptivna studija presjeka u prošlom vremenu, bazirano na 10% slučajnom uzorku svih pacijenata primljenih u navedenom periodu. Istraživanjem su obuhvaćeni pacijenati Klinike za Nuklearnu medicine KCUS, sa sumnjom na nodoznu promjenu štitne žlijezde, u vremenskom period od 01.01.2010 godine do 31.12.2010 godine.

REZULTATI: Pregled ukupnog uzorka prema polu pokazuje da su više bile zastupljene žene (148 ili 87,6%) u odnosu na muškarce (21 ili 12,4%). Najveći broj pacijenata je bio upućen pod dg nodozna struma (151 ili 89,3%). Analiza senzitivnosti i sprecifičnosti scintigrafije (topli čvor, bez lezija/hladni čvor) prema rezultatima punkcije pokazuje da ista pokazuje vrlo visoku senzitivnost od 83,75% ali prosječnu specifičnost od 47,5%, te samim tim i nisku PPV od 53,33% ali i visoku NPV od 79,19% što u je kombinaciji dovodi u rang metode koja je dobra u detekciji stvarno negativnih promjena.

Analiza troškova ukoliko bi svim pacijentima kojima je urađena scintigrafija bila urađena i neselektivno punkcija (169) pokazuje da na ovaj način sa prethodnim scintigrafskim pregledom dolazimo do uštede sredstava u iznosu od 34 983KM ili 52,53%.

ZAKLJUČCI: U ovom istraživanju na osnovu dobivenih rezltata potvrđena je hipoteza. Svi postavljeni ciljevi u istraŽivanju su i ostvareni. IstraŽivanjem smo potvrdili da je veoma visoka dijagnostička efektivnost i efikasnost scintigrafije i ciljane punkcije štitne Žlijezde u diferenciranju nodoznih promjena štitne žlijezde.

KLJUČNE RIJEČI: ciljana punkcija štitne žlijezde, scintigrafija štitne žlijezde Nastavi čitati Dijagnostička efektivnost nuklearno – medicinskih tehnologija kod nodoznih promjena štitne žlijezde

Učestalost riziko faktora za nastanak osteoporoze žena u postmenopauzalnoj dobi

Sažetak

UVOD: Osteoporoza je najčešće metaboličko oboljenje koštanog tkiva, koja se karakteriše poremećenom čvrstinom kosti. Prevalenca osteoporoze raste sa starenjem, to je bolest srednje i starije životne dobi. Žene u Evropi češće oboljevaju nego muškarci. U Evropi, Japanu i Sjedinjenim Američkim Državama osteoporoza pogađa više od 75 miliona ljudi. Uzrokom je više od 2,3 miliona fraktura godišnje u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. U Sjedinjenim Američkim Državama svaka druga žena i svaki peti muškarac stariji od 50 godina dožive osteoporotsku frakturu. U BiH očekivani broj pacijenata sa osteoporozom je oko 162 000. Među brojnim faktorima koji mogu imati ulogu u nastanku osteoporoze posebno se izdvajaju starija životna dob, menopauza i različiti faktori stila života kao što su: pušenje, alkohol, smanjena fizička aktivnost,niska tjelesna masa(gojaznost) nizak stepen izlaganja sunčevoj svjetlosti i nedovoljan unos kalcijuma.

MATERIJALI I METODE: Istraživanje je deskriptivna, presječna studija. Na početku istraživanja sve ispitanice su detaljno upoznate sa planom i procedurom istraživanja nakon čega su dale pismenu saglasnost o dobrovoljnom učešću u studiji. U ovom istraživanju je učestvovalo 100 pacijenata Klinike za nuklearnu medicinu UKCS-a ženskog pola koje se nalaze u periodu menopauze, koje su uradile denzitometrijsko mjerenje gustine kostiju i javili se na daljnji tretman u kabinet za osteoporozu Klinike za nuklearnu medicinu UKCS-a. U našem istraživanju je korišten epidemiološki metod istraživanja pomoću anketnog upitnika pripremljenog od strane Klinike za nuklearnu medicinu UKCS-a i nalaza dvoenergetske absorpciometrije X – zracima (DEXA).

REZULTATI: U studiju je bilo uključeno ukupno 100 žena u postmenopauzi. Prosječna dob ispitanica uključenih u studiju je iznosila 58,6±8,7 g. Izmjerenim vrijednostima mineralne gustine kosti i vrijednosti T-skora, utvrdili smo da je 61% žena u postmenopauzi imalo osteoporozu, dok je 39% žena uključenih u studiju imalo očuvanu koštanu masu. Ispitujući stepen tjelesne uhranjenosti,utvrđeno je da su pacijentice sa osteoporozom imale značajno niže vrijednosti indeksa tjelesne mase u odnosu na pacijentice sa očuvanom koštanom masom. U grupi sa osteoporozom 63,9% ispitanica je izjavilo da puše, dok je 36,1% ispitanica iz kontrolne grupe izjavilo da svakodnevno puši. Ispitanice iz kontrolne i osteoporoza grupe imale su nizak prosječni dnevni unos mlijeka. U osteoporoza grupi 78,7% ispitanica je izjavilo da jedina tjelesna aktivnost koju obavlja je šetnja, dok je taj procenat u kontrolnoj grupi iznosio 86,8%. U studiji nije utvrđena statistički značajna razlika u zastupljenosti pozitivne porodične anamneze u grupi ispitanica sa osteoporozom (78,7%) u odnosu na kontrolnu grupu ispitanica (82,1%). U osteoporoza grupi prosječna dužina trajanja postmenopauzalnog perioda je iznosila 13,7±9,8 godina, dok je u kontrolnoj grupi prosječna dužina trajanja postmenopauzalnog perioda bila statistički značajno niža i iznosila je 9,4 ±7,5 godina.

ZAKLJUČAK: Signifikantno najznačajniji promjenjivi riziko faktor za nastanak osteoporoze jeste pušenje, potom nedovoljno bavljenje tjelesnom aktivnosti i nepravilan režim ishrane. Dužina trajanja postmenopauzalnog perioda ne utiče na nastanak osteoporoze, dok dužina trajanja fertiliteta ima značajan uticaj na sprečavanje nastanka osteoporoze. Kako bi se prevenirao nastanak osteoporoze potrebno je izraditi nove strategije za promotivno preventivne aktivnosti koje se odnose na sprečavanje rizika za nastanak osteoporoze (uspostaviti dobru komunikaciju između pacijenta i terapeuta čime se znatno može uticati na korekciju promjenjivih riziko faktora za nastanak osteoporoze). Nastavi čitati Učestalost riziko faktora za nastanak osteoporoze žena u postmenopauzalnoj dobi